Razliv

Jutro je.
Zvuk samoće
prozvao je
stvarnost.
Osluškuje ga.
Otvara oči.
Traga za slikom.
U snu daleka -
istina se probudila
tik pored nje.
Prodire u san
kojem odvlači pažnju.
Razlaže ga i zatvara
kao školjka u kojoj
se krije crni biser.
Redak dar -
i školjke i istine.
Ona – pruža ruku.
Dodiruje prazninu
iscrtavajući
konture slike
koja se kao
mastilo
razliva po sećanju.

oko mene…

oko mene hiljade slika
uspavljujem jednu po jednu
gomilam praznine
razbacujem ih po sećanju
gasim cigaretu na vlažnoj uspomeni
ožiljkom ocrtavam put bez povratka
poslednji dozvoljeni propust
krunišem osmehom
talasam trbušnim mišićem
da vratim zalogaj u usta
pljujem na odrešene ruke slobode
moje su oči naružene samoćom

Glad…

Sad znam!
Sigurna sam!
Srešćemo se!
Ali, ja ti neću
dati ni da jedeš
ni da piješ.
Dozvoliću ti,
dok se u tebi
glad javlja
i usne ti se suše,
da gledaš
kako se vetar
igra oko
mog tela,
kako me miluje
i kako se
uvlači u mene,
kako me kiša
lagano kvasi
i osmeh na
lice mami
i kako se parim,
a hladim
do kocke leda.
A ti, u agoniji,
bezličan,
razvlačićeš
se do mene
i ni prstom
me dotaći nećeš
jer umrećeš
tog trenutka
u meni.

 

„A ljubav ne traži ništa“

Opraštam ti
sve reči izrasle na vrbi ljubavi,
sve tačke i zareze
okačene po mojim ogolelim brezama,
sva ludila
kojima stremiš ka ljubomornom nebu,
sve izdaje
koje plutaju po beskrajnoj pučini samoće.

 

Oslobađam te
svih trebanja i
svih moranja,
svih zakletvi i
svih obećanja
datih na brzinu i
odlazim, voleći te,
baš onako kako
ljubav traži…

„A ljubav ne traži ništa“ – stihovi pesme „Tumačenje ljubavi“ K. Sandberga 

^^ ^^

stojim na bezbednoj udaljenosti od sećanja
na prozorima uspomene osvanulo inje
ledeni vetar raspršuje osmehe u kojima lebdi
pokušvam da dozovem uspavanu emociju
klizi mi niz poruku okačenu na izmaglici
računam na razum obećan iskustvom
truli mi znamenje na osušenom drveću
eksplozija samoće urušava mi nameru
haotično gledam niz sebe daleku
reči se spuštaju u raku da vaskrsnu
a vreme uporno drema na časovniku

 

Iza maske – lice

Mrak je već odavno prekrio grad. U Ulici Norilmor, u prizemlju stare zgrade, još uvek je gorelo svetlo. Od kako je ovde otvorila ordinaciju za psihoterapiju, morala je da radi mnogo više da bi pokrila troškove. Sreća je da joj je reputacija bila na zavidnom nivou, pa nije morala da brine da li će imati dovoljno pacijenata. Nastavite sa čitanjem

Zdravo svete!

Добродошли на Ulicama Blogograda. Ово је ваш први чланак. Обришите га, или измените, и почните са блоговањем!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...