Jutro je.
Zvuk samoće
prozvao je
stvarnost.
Osluškuje ga.
Otvara oči.
Traga za slikom.
U snu daleka -
istina se probudila
tik pored nje.
Prodire u san
kojem odvlači pažnju.
Razlaže ga i zatvara
kao školjka u kojoj
se krije crni biser.
Redak dar -
i školjke i istine.
Ona – pruža ruku.
Dodiruje prazninu
iscrtavajući
konture slike
koja se kao
mastilo
razliva po sećanju.



